MODEL UNIVERZALNE IZVRSNOSTI - MUI

SUSTAVNO PLANIRANJE

Ne znam kako Vas, no mene su mnogi u životu uvjeravali (i još uvijek to čine) da moram planirati aktivnosti, da moram zapisivati, da, ako želim uspjeti, moram imati plan/ove, da improvizacija ne valja i ako ne planiram i ne zapisujem, neću uspjeti.

Pročitao sam i nemali broj knjiga koje to potvrđuju, koje kažu da je zapravo prilično jednostavno uspjeti u životu, ako se napravi plan „akcije“ sa svim detaljima i koracima koje ćemo onda „samo“ trebati slijediti do cilja. Ogroman broj autora piše o tome kako ostvariti svoje snove, no prilično su rijetki oni koji pišu o tome kako pronaći svoje snove !?! One istinske, prave i samo naše. Vrlo je teško (bar meni) pronaći takvu literaturu. Svi pokušaji da se čovjeku pomogne da se izvuče iz nezavidnih situacija u koje ga je doveo ili odveo život bez snova, s manjim iznimkama, svode se na to da treba promijeniti način života, izaći iz „zone ugode“. Znači li to da treba ući u „zonu neugode“?

    Kako ću se dovraga izvući iz krize i početi istinski i iskreno uživati u životu ako ne smijem biti u „zoni ugode“ ? Ljudi koji ostvaruju svoje snove  (Kako to samo gordo zvuči. Moram priznati da im ipak, ako su snovi koje ostvaruju uistinu njihovi, pomalo zavidim)  znači žive u „zoni neugode“ i s time su zadovoljni? Meni ovo, kad bi bilo točno, uopće ne bi imalo smisla. Ok pročitao sam negdje dobar opis „zone ugode“. „Zonom ugode“ ne smatra se nužno zona u kojoj uživamo, nego poznata nam okolina, poznati ljudi, poznata mjesta, poznate aktivnosti... Da bi u životu promijenili tu našu „zonu ugode“, moramo biti spremni na ulazak u novu (različitu) okolinu, na upoznavanje novih (različitih) ljudi, na odlazak na nova (različita) mjesta, na bavljenje novim (različitim) aktivnostima....

    Kad bi to bilo jednostavno svi bi se na to vrlo lako i brzo odlučili i promijenili svoj život (kažu stručnjaci - na bolje). Da vidimo što to znači. Treba se odreći druženja s dotadašnjim prijateljima (koji nas, kažu, najčešće koče) i upoznavati nove ljude, koji bi nam mogli pomoći,  treba se odreći obitavanja u poznatoj (sigurnoj) okolini i krenuti u novu (najčešće u početku okolinu u kojoj se baš ne osjećamo najugodnije), možda promijeniti mjesto stanovanja ili mjesta na koja znamo izaći, mjesta u kojima i na kojima se osjećamo ugodno, promijeniti (unaprijediti) aktivnosti kojima se bavimo jer su ove koje smo dosad činili neučinkovite (što nerijetko znači dodatno školovanje, specijalizacija, prekvalifikacija..) i još „sto čuda“.

    Iskreno, meni ovo uopće ne djeluje privlačno, djeluje mi čak zastrašujuće. Postoji li alternativa ovoj „odiseji“? Naravno, mislim na alternativu koja također vodi do uspjeha? Ako postoji, ja bih vrlo rado saznao koja je, jer od ovog, teško nešto može biti lošije.

    Bez obzira što mi „svi“ pričaju da alternative nema, ja sam tvrdoglavo uvjeren da postoji, i tražim je već godinama. Nisam, k vragu, spreman priznati (bar zasada) da je cijeli moj život do sada bio pogrešan, da moj svjetonazor ne vrijedi, i mijenjati sve ili većinu svojih životnih aktivnosti i navika. Čini mi se da to onda uopće više ne bih bio ja, nego neki drugi čovjek u mojem tijelu.

    Kako sam uvjeren da se ništa u životu ne događa slučajno, da slučajnosti ne postoje i da za sve postoji razlog, tako sam uvjeren da ne bih došao u ovu situaciju, tražio zasad nepoznato alternativno rješenje, niti pisao ovaj tekst da nema razloga za to. Ok, jedan od mogućih razloga bi mogao biti da me uvjeri da ne postoji alternativno rješenje, no nešto mi govori da nije tako. Da su svi znanstvenici i istraživači odustali od potrage samo zato što dotad nitko nije uspio u nečemu što su oni istraživali ili proučavali, vrlo malo toga bi do danas bilo otkriveno. Ja sam nekako uvjeren da vrijedi krenuti u avanturu pronalaženja te alternative.

Autor: Ratko Horvatić
Facebook: https://www.facebook.com/ratko.horvatic?fref=ts

• Pret
• Sljedeće