OSOBNE VRIJEDNOSTI
- Nadređena Kategorija: ROOT
- Crtice
- 12 Rujan 2016
- Ratko Horvatić
- Hitova: 3884
Često se događa da u trenucima, kad nam u životu ne ide najbolje, počnemo sumnjati u sebe, osuđivati se, predbacivati si ...
Znam da to nije dobro, ali k vragu, kad sam nesposoban!! Kako sam se uopće doveo u ovakvu situaciju? Poslao sam hrpu otvorenih ponuda za posao, javio se na još veću hrpu natječaja. I ništa! Ne mogu naći posao. Ispada da ne znam čak niti napisati molbu za posao! Životopis mi ne valja! Sramim se samog sebe! Niti do razgovora za posao ne mogu doći! Stalno izmišljam izgovore zašto ne mogu sam nešto početi raditi. Ništa ne znam! Čak i ono što sam znao – zaboravio sam! Zaustavimo se!!!! P O L A K O !!!!
Svima onima koji se osjećaju ili su se osjećali slično, priznali to nekome ili ne, moram reći: prvo, naravno da ima i sposobnijih (najčešće ipak samo upornijih, sretnijih) od nas, uvijek ih je bilo i bit će, ali ono što sam osobno već više puta utvrdio, sposobni smo bar jednako kao mnogi. Koliko god to nekima od nas nevjerojatno zvučalo. Osvrnimo se malo oko sebe, razmislimo i vidjet ćemo da je ova tvrdnja točna. Pa zašto se onda ne možemo pokrenuti? Kao da smo začarani?
Problem bi mogao biti u tome što smo duboko u sebi svjesni svojih vrijednosti i bez obzira što tražimo posao i javljamo se na natječaje, zapravo uopće ne želimo dobiti takav posao jer bi on bio svojevrsna potvrda da vrijedimo manje nego što naš unutarnji JA zna da vrijedimo. Bar nekoliko puta nam se sigurno u životu dogodilo da smo, kad smo stvarno istinski nešto željeli i bili predani toj želji, našli način da tu želju i ostvarimo. Na bilo koji način. Ne mislim ovdje nužno na neke ključne životne situacije, to je mogao biti bicikl koji smo željeli kao djeca, kompjuter koji smo željeli kao malo veća djeca ili automobil koji smo željeli kao „odrasla djeca“. Poanta je da smo dobili ono što smo željeli.
Bi li situacija bila ista i kad bismo s istim žarom i predanošću željeli pronaći točno određeni posao ili smislili ideju da dođemo do novca i željeli je ostvariti? Dobra vijest je , DA, gotovo sigurno bi bilo isto – pronašli bismo način i dobili bismo ono što želimo! Nažalost, postoji i loša vijest, vrlo često ne znamo što istinski želimo, tko smo zapravo, zašto smo tu gdje jesmo i povodljivi kakvi smo nažalost većina nas (željeli mi to sebi priznati ili ne), počnemo u životu sve češće raditi ono što „moramo“, ili ono što smo vidjeli da rade (i dobro od toga žive), drugi ljudi oko nas, a sve rijeđe ono što uistinu želimo. To nam naravno, prije ili kasnije, postane naporno, bezvoljno ujutro ustajemo i „vučemo se“ u školu, na fakultet, na posao ili već kamo „moramo“ ići. Unutarnji JA nam se nakon nekog vremena pobuni i sa ciljem da nas vrati na put sreće, zadovoljstva, predanosti i uživanja u životu, minira nas gdje stigne! Epilog - postajemo sve nezadovoljniji i mrzovoljniji. Život postaje mukotrpna borba za egzistenciju, sve teže i teže skrbimo za sbe i svoje bližnje, sve teže nam je ujutro ustajati, sve manje vidimo u svemu smisao, nema više niti natruha one razigranosti, sveobuhvatne ispunjenosti i predanosti cilju i ostvarivanju želja koje su istinski naše i samo naše. Pojma nemamo što želimo, zaboravili smo ili bolje rečeno, potisnuli svoje želje i preživljavamo od danas do sutra iliti životarimo. Daleko od toga da živimo život iz snova ili da dišemo „punim plućima“. Ne možemo više ni zamisliti kako bi nam izgledao život da to možemo.
Ponovo dobra vijest, vratimo se u mislima u djetinjstvo i prisjetimo se kako smo sa zadovoljstvom ujutro ustajali iz kreveta i uživali u igranju nekom novom igračkom. Kako smo se možda veselili izletu s roditeljima ili putovanju na more, možda nekom filmu koji smo dugo čekali, a koji će baš danas biti na televiziji, igranju nogometa ili već nečega s prijateljima. TO je osjećaj koji tražimo!! Imamo li takav osjećaj sada? Neću ja odgovoriti, budimo iskreni prema sebi i odgovorimo si sami.
Nažalost OPET (kvragu) ima i loša vijest, koliko god zvučalo ili izgledalo jednostavno, nije nimalo lako, istinski i trajno, vratiti u svoj život taj žar, to zadovoljstvo, tu razigranu nestrpljivost i dječju oduševljenost neizvjesnošću realizacije. "Svi" nam govore da bismo trebali ovo ili ono, da moramo ovo ili ono, da ne možemo ovako ili onako...
Autor: Ratko Horvatić
Facebook: https://www.facebook.com/ratko.horvatic?fref=ts
