|
MUZEJ “BELIŠĆE” Belišće
OSNIVAČ Osnivač Muzeja je Društvo
prijatelja starina Belišće, u sastavu kojega se Muzej nalazio sve do
listopada 1980. godine kada je pripojen Centru za kulturu Narodnog
sveučilišta u Valpovu. POSEBNOST MUZEJA Iseljavanjem posljednjeg stanara iz muzejske zgreda, 1977. godine, prišlo se kompletnom preuređenju i prilagođavanju iste u muzej. Novi prošireni postav otvoren je 2. veljače 1980. godine i prikazuje:
Posebnost Muzeja u Belišću ogleda se u njegovom karakteru. On je industrijski i činjenica je da po sadržaju i tematici nema analogije s drugim muzejima u Slavoniji rekao je jednom prigodom dr. Bauer poznati hrvatski muzeolog.
POVIJEST BELIŠĆA Belišće je 1884. osnovao Salomon Heinrich Gutmann iz Velike Kaniže (Mađarska). Izgradnjom pilane, nekoliko stambenih zgrada i industrijske željeznice, na neplodnoj poljani uz desnu obalu Drave, niklo je naselje Belišće. Već druge godine od osnutka u Belišću se otvara školska učionica i poštanski ured. Gradi se električna mreža i vodovod s kanalizacijom. Niču i nove tvornice:
Usporedno s tim izgrađena je i remontna radionica, pogon građevinarstva, ciglana i druga prateća postrojenja, a također se razgranala i željeznička mreža. Izgrađeno je još niz stambenih zgrada, poslovnih objekata, obrtničkih radnji. tako je i samo mjesto poprimilo oblike industrijskog naselja. Poslije 1945. godine počinje snažniji razvoj Belišća. Remontna radionica prerasta u Tvornicu strojeva, umjesto stare gradi se nova pilana, te tvornica kartona i kartonske ambalaže sa suvremenom tehnologijom, koja se iz godine u godinu proširuje. Izgrađen je i novi energetski sustav, vodovodna mreža i kanalizacija, a mnogo se uložilo i u modernizaciju kemijskih pogona. Izgradnjom modernih stambenih zgrada, ustanova, sportskih objekata, Belišće je postalo industrijski gradić, koji je 1991. godine imao 7619 stanovnika. Paralelno s razvojem industrije, od prvih drvenjara, pa do modernih četverokatnica, u Belišću se razvijao i društveni život kroz razna kulturno-prosvjetna i sportska društva. Taj razvoj nije mimoišao ni revolucionarni pokret radničke klase, tim više, što je Belišće bilo i ostalo radničko naselje.
Zgrada je izgrađena 1905. godine. Po vanjskom izgledu ima značajke historicizma, a bogato obrađeni hol – secesije. Građena u stambene svrhe, uvijek je služila za uredske prostorije tvrtke. Dao ju je sagraditi barun Edmund Gutmann. Za I svjetskog rata tu je bila smještena bolnica. Za vrijeme domovinskog rata, u žestokom topničkom napadu na Belišće, 3. siječnja 1992. godine zgrada je pogođena s nekoliko direktnih pogodaka kada joj je izgorjela cijela unutrašnjost.
POSTAV Postav Muzeja u Belišću zauzima šest prostorija zgrade i prikazuje razvoj Belišća od 1884. godine do novijih dana. Prostorija I sadrži prikaz osnovača Belišća, postanak imena naselja, najstarije arheološke nalaze, sirovinsku bazu, u čijem su odjelu izloženi i najstariji ručni alati za rad u šumi, te tiskovni primjerci, od prvih početaka do sadašnjega lista “Belišće". U II prostoriji prikazano je vatrogastvo, te početak i kraj uskotračne slavonsko- podravske željeznice. Poslije toga slijedi prikaz industrijskog razvoja "Belišća". U III prostoriji nalaze se zbirke:
Soba IV sadrži prikaz Tvornice strojeva (s jednim od prvih strojeva za brizganje plastičnih masa proizvedenog u “Belišću"), te prikaz pogonske centrale i tvornice za proizvodnju poluceluloze, papira i ambalaže od valovitog kartona.
Postav dalje, u sobi V prati razvoj radničkog pokreta, II svjetski rat u Belišću, Domovinski rat i agresiju na Belišće, a ima i odjel priznanja.
Posljednja, VI prostorija Muzeja sadrži zbirke:
Muzej u svojem sastavu ima i manju kompoziciju nekadašnje uskotračne željeznice, danas smještene u tvorničkom krugu Belišće d. d. Spomen vlak je bio u cjelosti obnovljen i restauriran, ali je u domovinskom ratu dosta oštećen. Kompoziciju čine: lokomotiva "Partizanka", tender, putnički vagon, jedan zatvoreni i 2 otvorena teretna vagona. U sastavu Muzeja “Belišće" nalazi se i Galerija, smještena u podrumskom dijelu Upravne zgrade. U svom fundusu ima 184 djela (slika i skulptura). Redovito organizira izložbe amatera i profesionalnih umjetnika.
Belišće d. d. i grad Belišće. 1999. godine navršili su stopetnaest godina svog postojanja u kojem su rasli i razvijali se u međuosobnoj ovisnosti. U takvoj isprepletenosti, bilo je neimovno da se uz razvoj industrijske proizvodnje razvija i cjelokupna infrastruktura Belišća. Izgrađeno je niz novih objekata: škola, nastavno-sportska dvorana, bazen, crkva, osnovan muzej i galerija, vrtić, vatrogasni i penzionerski dom i drugo. Tijekom godina nestao je i veći dio stare Gutmannove kolonije, a na mjestu dotrajalih kuća izgrađene su višekatnice te stambeni objekti u individualnoj izgradnji.Tako da je Belišće od malog industrijskog naselja preraslo u grad (1997. dobilo status grada) sa 7619 stanovnika. Kako je postepeno nestajala stara stambena kolonija, nestali su i nerentabilni proizvodni pogoni (bačvarija, tvornica parketa i tvornica drvene vune), modernizirani su pogoni Primarne i finalne prerade drva, Suhe destilacije drva, Tvornice strojeva, čiji je većinski vlasnik od 1998. njemačka tvrtka Krupp, a osnovana je i Tvornica elektroopreme d. o. o. Najznačajnija proizvodnja današnjeg “Belišća” je tvornica za proizvodnju poluceluloze, ambalažnih papira, valovitog kartona i ambalaže od valovitog kartona koja je puštena u proizvodnju 1961. godine te je do danas u nekoliko navrata proširivana, modernizirana i rekonstruirana. Nakon Domovinskog rata (1991/92.) i stvaranja Republike Hrvatske i Belišće su zahvatile promjene. Poslije sanacija ratnih šteta, poduzeće je privatizirano. Smanjen je broj uposlenih, tako da dioničko društvo Belišće sada upošljava preko 2000 radnika. Visoka produktivnost rada i kvaliteta proizvodnje povezanih sa stopetnaestgodišnjom tradicijom garancija su daljnjeg prosperiteta i uspješnosti poslovanja tvrtke Belišće d. d., a time i života samog grada Belišća, njegovih građana i svih infrastrukturnih sadržaja. Tekst: Zdenka Frajtag, Fotografije: Rudolf Bartolović i Zdenka Frajtag |
Zgrada muzeja
Spomen vlak na bivšoj lokaciji
Skulpture I i II saziva likovne kolonije
