ALTERNATIVA SUSTAVNOM PLANIRANJU

Htio sam isprva napisati, hajdemo pokušati pronaći alternativu, jer to je nekako uvriježena (alibi) uzrečica većine nas (iskrenih prema sebi i ostalima), međutim odmah su mi na pamet pale riječi mudrog Jedi učitelja Yode iz Star Warsa (Povratak Jedija-epizoda VI)), koji je rekao „učini ili nemoj učiniti – nema pokušaja“.

Ima puno istine u tome. Mi (ok, ispričavam se onima koji nisu u toj skupini) u životu stalno nešto pokušavamo. Unaprijed si tražimo alibi za mogući neuspjeh i time si u startu mnogostruko smanjujemo šanse za uspjeh u bilo čemu čime se bavimo ili namjeravamo baviti. Analizirajmo malo sami sebe i svoje izjave, pa ćemo vidjeti da je ova tvrdnja najčešće točna.

   E sad, kako to promijeniti? Da znam univerzalnu formulu, vjerojatno bih njome zaradio popriličnu količinu novaca. Nevolja (ili možda baš sreća?) je u tome što smo svi različiti i  univerzalni pristup rješavanju tog problema, nije moguć. Sve knjige koje generaliziraju postupke koje treba poduzeti da bismo polučili uspjeh, po meni jedostavno ne valjaju! Ok, možda sam to malo grubo rekao, možda bi bolje bilo reći da naprosto nisu za svakoga, ali svakako se moramo složiti da neće pomoći svakome, nego samo nekima. Kako može, kad smo svi različiti, za sve vrijediti jednako??? To bi  možda moglo vrijediti da svi imamo iste roditelje, da smo svi odrastali u istim ili bar jako sličnim sredinama, da smo upoznavali slične ljude, išli u slične škole i razvijali ista ili bliska mjerila vrijednosti te razvili ista ili bliska područja interesa.

   Rastemo u različitim okolnostima i različito se nosimo sa životnim situacijama. Naše reakcije na neke životne situacije su toliko individualne da čak ni ista osoba ne reagira jednako na istu situaciju, ako su joj različite ostale okolnosti u životu. Nositi se s problemima koje donosi život najčešće nije lako, ali imam tu jako dobru vijest, kad razmislimo i objektivno sagledamo problem koji nam se čini nerješiv, obično (i to u vrlo velikoj većini slučajeva) shvatimo da smo problem bespotrebno mistificirali i/ili učinili većim nego što jest. Najčešće je sve što trebamo učiniti da bi riješili bilo koji problem u životu – odlučiti da ga riješimo. Baš je toliko jednostavno. Pa zašto onda ne uspijevamo, zašto odgađamo i odugovlačimo? Zato jer nije lako donijeti tu odluku!!! Nema teže stvari na svijetu nego to istinski odlučiti i pokrenuti se.

    Stvarno tako mislim. Trebali bismo si čestitati i nagraditi se za svaku, pa i najmanju odluku koju samostalno donesemo u životu. Gdje se uči donošenje odluka? Nigdje, nekako se općenito očekuje da ćemo to umijeće pokupiti usput, kako budemo odrastali i da ćemo kad budemo odrasli (a nitko zapravo točno ne zna kad se to dogodi i i da li se kod svakoga uopće dogodi), znati to primjeniti. Kakav „bullshit“ (veliko sranje op.a.)!!!! Uopće nismo pripremljeni za donošenje odluka. Donosimo odluke na temelju intuicije ili iskustva nekog za koga smo čuli ili vidjeli da je manje ili više uspješno, prošao sličnu situaciju u životu. „Putem“ odrastanja najčešće izgubimo kontakt ili vjeru u vlastitu intuiciju, pa kad nas život suoči sa situacijama o kojima nemamo saznanja, a intuiciji ne vjerujemo ili je jednostavno ne čujemo, pojma nemamo što učiniti! To je potpuno legitimno stanje u kojem se svaki čovjek na ovoj našoj kugli zemaljskoj bar jednom u životu našao, a ako kaže da nije – laže.

   Jedno od mogućih rješenja moglo bi biti da počnemo raditi sve ili gotovo sve impulzivno i onako kako nam prvo padne na pamet. Jednostavno, zar ne? Ispravno? Pojma nemam. Posljedice takvog ponašanja i reagiranja u životu uopće ne možemo ili u najboljem slučaju, vrlo teško možemo predvidjeti. Možda bi bile nezgodne, a možda bi nas baš odvele na „pravi“ put. Put koji je za NAS ispravan. Ne za svakoga, SAMO za nas. Što nas najčešće sprečava da postupamo i reagiramo tako ? "Samo" jedna stvar - Strah! Namjerno sa velikim "S". Koliko puta smo čuli onu staru narodnu „Ispeci pa reci“, ili onu „Nemoj da ti jezik bude brži od pameti“, ili onaj poznati savjet „Uvijek dobro razmisli prije nego doneseš odluku“, složićemo se, moglo bi se toga još podosta nabrojati.

   Moramo si priznati, živimo u „okvirima“ i po „obrascima“ ponašanja koje nam je nametnulo društvo. Nije to ništa novo, postoje mnogi primjeri  koji pokazuju da ljudi iz različitih sredina i uvjeta odrastanja, različito uspijevaju u životu. Niti to nije nije tako u 100% slučajeva, no ovdje iznimke najčešće samo potvrđuju pravilo. Da bismo izišli iz tih nametnutih „okvira“ moramo se staviti u različite „okvire“ od onih u kojima živimo, i početi ćemo polako ali sigurno mijenjati obrasce ponašanja. Opet to umnogome ovisi o svakom pojedincu ponaosob, ali ako je imao „nešto“ u sebi, a nije iz ovih ili onih razloga, imao uvjeta za realizaciju svojih potencijala, kad se zadovolje potrebni uvjeti, realizacija najčešće dolazi lakše i brže nego što itko može pretpostaviti. I to iz okolnosti koje nitko ne može predvidjeti niti isplanirati.

   Moram ovdje i sam primjetiti da (pre)često upotrebljavam neodređene izraze poput najčešće, u velikoj većini slučajeva, vjerojatno i sl. Kako sam ranije napisao, univerzalna formula koja bi vrijedila za sve i svakoga, još nije pronađena, pa tako ne mogu i ne želim generalizirati u bilo kojoj ovdje iznesenoj postavci. Za svaki primjer koji bi sada analizirali, mogli bismo pronaći bar jednu iznimku i jedan presedan (slučaj koji se prije dogodio i koji služi kao primjer i/ili opravdanje za naredne slične slučajeve)
   
  Iako sam svjestan da bi mi neki mogli zamjeriti, ili me optužiti da nisam intelektualac ili nešto još gore, baš me briga, namjerno se nastojim ne služiti stručnim izrazima i kompliciranim rječnikom, prvo zato jer ne volim stručne izraze i kompliciran riječnik, drugo zato jer nikad nisam želio učiti te stručne izraze i kompliciran rječnik jer je to po meni za normalnu komunikaciju potpuno nepotrebno, i treće zato jer želim da baš svatko tko će ikada čitati ove retke, može razumjeti što je u njima pročitao. Ako slučajno nešto propustim objasniti ili bez obzira na objašnjenje ostane nejasno, slobodno  mi se javite na e-mail, osobno ću Vam poslati objašnjenje.

   Ako smo u neugodnom ili manje ugodnom razdoblju života, drugo moguće rješenje bi moglo biti da počnemo raditi i reagirati potpuno suprotno od onoga što nas je dovelo u trenutnu situaciju i od svega onoga kako bismo inače (dosada) reagirali ili činili. To je duhovito prikazano u jednoj epizodi jedne popularne američke humorističke serije. U svakoj knjizi, svakoj TV seriji, filmu, kazališnoj predstavi... ima nešto što će nas pogoditi, nešto što je netko proživio i opisao, po tome uopće nismo jedinstveni.
 
   Treće rješenje je da prihvatimo mišljenje "stručnjaka" i iako nevoljko i bez oduševljenja, počnemo sustavno planirati. Osobno izbjegavam i izbjegavati ću tu opciju dokle god postoji bilo kakva alternativa. Naše reakcije su jedinstvene i samo naše. One određuju kako ćemo se osjećati. Reakcije, budimo realni, uvijek možemo kontrolirati (ok, možda ne baš uvijek) i/ili promijeniti. Najvažnije je da postignemo da se MI osjećamo dobro.

   A kad se osjećamo dobro, sve je nekako lakše, ljepše, ugodnije...

Autor; Ratko Horvatić
Facebook: https://www.facebook.com/ratko.horvatic?fref=ts

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Real time web analytics, Heat map tracking

DRUŠTVENE MREŽE

FacebookTwitterLinkedInPinterest
Pin It
mape_logo.jpg
Copyright (c) Portal alfa 2016. All rights reserved.