RJEŠENJE PROBLEMA - PORUKE I ZNAKOVI

Ako malo razmislim, odvrtim film unazad, neizbježno dolazim do zaključka da mi je rješenje problema ili odgovor na neko važno pitanje, koje sam želio riješiti ili na njega dobiti odgovor, u većini slučajeva, bio serviran putem nekakvih poruka i/ili znakova.

Zato ako npr. razmišljam o tome da pokrenem neki poslovni poduhvat i nisam siguran da li bih u njega trebao krenuti, i u tijeku tog razmišljanja „slučajno“ pogledam film o propasti neke tvrtke, to bi gotovo sigurno trebalo značiti da ne ulazim u taj projekt. Ako pak razmišljam kako i da li uopće prići nekoj djevojci koja mi se sviđa, i usput od prijatelja u razgovoru uz kavu čujem priču o nečijoj ljubavnoj priči s happyendom, to bi trebalo značiti – samo naprijed! Malo sam banalizirao, ali shvatljivo je. Neki će to nazvati praznovjerjem, neki intuicijom, neki porukama podsvjesti, neki manifestacijom vlastitog ega, nedostatka samopouzdanja ili vjere u sebe, ali ako polazimo od pretpostavke da se ništa u životu ne događa slučajno, a u to sam osobno sasvim siguran, takve usputne stvari i događaji imaju itekakvu težinu.

   Neki od nas mogu životne odluke donositi lako i bez opterećenja, neki učine „čudo“ toga da bi bili sigurni u ispravnost odluke, prije nego je donesu. Neki su negdje između. Osobno sam negdje između, no ipak bliže ovim drugima. Neosporno je da svima ti znakovi i poruke mogu pomoći ako ih očekuju, žele i znaju vidjeti i prepoznati. Može se pojaviti problem jer neki puta poruka i nije baš odmah u početku jasna, tako da ja osobno svakako pripazim i razmislim da li sam „ulovio“ dobru poruku. To opet može značiti da sam sebi ne vjerujem dovoljno, da ne vjerujem u svoju intuiciju, a može značiti i da sam (pre)oprezan i da ne djelujem impulzivno. Možda nije idealna usporedba, ali sad mi je palo na pamet da je to pomalo slično kao kad razgovaram s ljudima koji vole završavati tuđe rečenice. Neki puta njihov kraj rečenice, potpuno promijeni smisao onoga što sam želio reći ili čak skrene razgovor otvarajući neku drugu temu.

   Nije lako prihvatiti baš sve poruke koje su nam servirane, pogotovo ako nam te poruke sugeriraju da bismo trebali učiniti nešto za nas neugodno ili uložiti ogroman trud da bismo dobili ili postigli ono što tog trenutka želimo. Ono što sam primijetio da je dobro kod toga, bar za mene osobno, je činjenica da čak i ako ne poduzmem ono što bih prema znakovima trebao, ništa prestrašno se neće dogoditi. Poruke će mi stizati i dalje i čak će mi neki puta biti lakše prihvatljive, nego one koje sam prvotno dobio.

    Neki od nas reagiraju „na prvu“, neki opet pomno analiziraju moguće posljedice svojih akcija. Poznato je da svaka akcija proizvodi ili uzrokuje i određenu reakciju.  Osobno sam prilično sklon tome da ukoliko mi se moguća reakcija ne sviđa, niti ne poduzmem akciju. Pogotovo ako znam da bi moja akcija mogla izazvati sukob ili trajne posljedice, loše po nekoga.

   Čini mi se da su moju, a bojim se i ne samo moju, generaciju, cijeli život učili kako je dobro nadmetati se i uspoređivati s drugima, kako je dobro biti brži, jači, bolji. Biti ambiciozan, zarađivati više, imati bolji auto, veću kuću, više novca. Živimo u takvom društvu i  u takvom svijetu. Nije to nužno skroz loše, ali u svemu tome gotovo je nemoguće nekoga ne povrijediti. Direktno ili indirektno. Oduvijek se u meni pojavljivao otpor prema takvom ozračju. Nisam dugo znao što je to što me muči, nisam to prepoznavao, nisam prihvaćao život u stalnom nadmetanju s drugima i izbjegavao sam to gdje god bih mogao. Ne mislim da su ljudi slični meni zato slabići, manje vrijedni, manje sposobni ili manje pametni. Ne radi se o tome da se ne bih mogao nadmetati ili boriti, nego o tome da je to u samom početku po meni pogrešno i da se ja izuzetno loše osjećam kad to činim. Već sam jednom spomenuo, svaki čovjek je poseban. I vrijedan. Život svakog čovjeka je dragocjen. Neprocjenjiv. Uistinu to mislim. Kad dođu na svijet, svi ljudi su predivni. Kako rastu, utjecaj obitelji, susjeda, škole i profesora, okoline u kojoj se kreću, poslovnog okruženja, mediji, sve to utječe na njih i nažalost polako od ljudi i kod ljudi stvara nešto što oni nisu. Nešto što nikada nisu ni trebali biti. I oni se, a da toga najčešće nisu niti svjesni, počinju braniti. Počnu se izgovarati . . .


Autor: Ratko Horvatić

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Real time web analytics, Heat map tracking

DRUŠTVENE MREŽE

FacebookTwitterLinkedInPinterest
Pin It
mape_logo.jpg
Copyright (c) Portal alfa 2016. All rights reserved.